Zovem se Zlata Salihović. Ro|ena sam 1957. godine u Novom Selu, a bila sam udata u Pahljeviće, opština Zvornik. U Pahljevićima sam živjela sa svojom porodicom sve do početka rata 1992. godine. Tad smo morali napustiti svoju vlastitu kuću koja se nalazila pored magistralnog puta Konjević Polje-Zvornik. Naše sljedeće utočište bilo je u Konjević Polju, gdje smo živjeli sve do pada tog mjesta u februaru 1993. godine. Tad smo izbjegli ispred srpske vojske koja je napadala sa svih strana i otišli smo za Srebrenicu, koja je u to vrijeme bila jedina slobodna teritorija u istočnom Podrinju.

Više...

Zovem se Salih Ibišević. Rođen sam 1943. godine u selu Pribidoli, opština Srebrenica. 17. maja  1992. godine morao sam napustiti svoje rodno mjesto sa ženom i troje djece iz razloga što su četnici tog dana napali, opljačkali i popalili moje selo, ista sudbina je zadesila i ostalo stanovništvo koje se nalazilo u selu. Nakon tog sam izbjegao iz Pribidola. Smjestili smo se u Osatu u OŠ »Hasan Brkić« gdje sam ostao sve do 31.01.1993. godine.  Tog dana smo se morali ponovo iseliti jer su četnici tih dana žestoko granatirali školu sa položaja iz Srbije sa obronka planine Tare i Zvijezde kao i sa tunela iz Peru}ica. Otišli smo u Srebrenicu, ja sam pronašao jednu napuštenu srpsku garažu u Kiselici gdje smo bili oko 2 mjeseca a nakon toga smo se preselili na N. Bašču, jer nije bilo nikakvih uslova u toj garaži za život.

Više...

Ja sam Buljubašić Jasmin. Ro|en sam 1975. godine u Ljeskoviku, gdje sam i živio sa porodicom sve do proljeća 1993. godine. U aprilu 1993. godine morali smo napustiti Ljeskovik iako je to područje se nalazilo pod kontrolom branilaca Srebrenice, ali nakon proglašenja Srebrenice od strane Međunarodne zajednice zaštićenom i demilitarizovanom zonom ni Ljeskovik kao ni ostali dio teritorije koji se prostirao sve do granice sa Srbijom na rijeci Drini nije ušao unutar granice demilitarizovane zone.

Više...

Po samom dolasku snaga UNPROFOR-a na područje  MZ Sućeska u aprilu 1993. godine i raspoređivanjem snaga kanadskih vojnika na osmatračka  mjesta Kanađani su u samom startu napravili niz kardinalnih grešaka koje su itekako bile štetne za domicilno stanovništvo koje je živjelo na tom području.  Naime, Kanađani su prilikom postavljanja osmatračkih mjesta u velikoj mjeri odstupili od položaja koje su branioci Srebrenice držali pod svojom kontrolom u tom periodu. Kanađani nisu htjeli postaviti punktove gdje smo to mi zahtijevali, to jest na linijama gdje smo se mi nalazili, nego su osmatračka mjesta postavljali po sopstvenoj želji. Postavljanjem osmatračkih mjesta Kana|ani su  pokazali da njima nije u interesu bezbjednost civilnog stanovnovništva koje je u velikom broju živjelo ispred njihovih punktova, već im je bilo u interesu da se postave na takvim mjestima koja su njima bile garant veće bezbjednosti.

Više...