„Znao sam da će uslijediti masovno ubistvo kao što se dogodilo i u cijelom Podrinju. Ujedinjene nacije i njihovi zapovjednici to su prihvatili.“

Gospodine Zülch, iz pouzdanih izvora znamo da ste plakali kada ste saznali da su Srbi zauzeli Srebrenicu. Jeste li odmah bili svjesni značaja potpunog debakla UN-a ?

Noćima sam bio na telefonskoj vezi sa radio-amaterima i predstavnicima Srebrenice. Organizirali smo međunarodne telefonske konferencije s njima. Naš zadnji razgovor bio je uoči samog pada Srebrenice. I radio-amater Nino Ćatić je među ubijenim. Susreo sam se više puta s njegovom voljenom majkom. Znao sam da će uslijediti masovno ubistvo kao što se dogodilo i u cijelom Podrinju. Ujedinjene nacije i njihovi zapovjednici to su prihvatili.

Više...

„Pokušao sam da tužim Ujedinjene Nacije ali moj advokat do danas nije mogao pronaći pravni put, odnosno sud pred kojim bi to suđenje moglo da se ralizuje.“

Radeći kao prevodilac za UN, bili ste svjedok djela, neaktivnosti i saučesništva u zločinu ove organizacije. Kako su se ponašali prema Vama?

Kada sam počeo javno pričati o UN-u i njegovoj besramnoj ulozi u Srebrenici imao sam mnogo problema sa njihovom administracijom. Nekoliko puta su mi prijetili da će me otpustiti ako nastavim javno pričati o događajima – rekli su mi da sam nelojalan prema mom poslodavcu, UN-u. To vrijeme dok su mi konstantno prijetili da će mi ukinuti ugovor je za mene bilo veoma teško.

Više...

„Nadaju da ćemo mi - svjedoci zločina - svi nekada umrijeti i da neće biti nikoga ko bi ih podsjećao na njihovu odgovornost i na svjetsku sramotu koju su prouzročili“

Njemačka kao uticajna i velika zemlja u mogućnosti je da pomogne preživjelim žrtvama genocida – majkama Srebrenice. I Njemačka je u vrijeme kada su počinjeni zločini bila samo nijemi posmatrač tako da sada ima obavezu da danas jasno stane iza žrtava i podrži njihove zahtjeve.

Više...

„Cijeli svijet je tada nijemo posmatrao kako ubijaju našu djecu a nas protjeruju“

Majke Srebrenice očekuju podršku i solidarnost njemačkog naroda i njegovih vlasti. Nadamo se da će njemačka država i njen narod podržati naše zahtjeve za utvrđivanje suodgovornosti Ujedinjenih nacija i međunarodne zajednice za genocid u Srebrenici. Cijeli svijet je tada nijemo posmatrao kako ubijaju našu djecu a nas protjeruju. Tako nešto se nikada više ne smije ponoviti. Naša je želja da se stvori svijet u kojem neće biti genocida i ratova. To se može postići jedino ako se iz grešaka budu izvukle pouke i ako za njih bude preuzeta odgovornost.

Više...

„Stub Srama bi trebao biti simbol krika Majki Srebrenice!“

Šta mislite o izgradnji Stuba Srama?

Borbu za pravdu Majki Srebrenice možemo uporediti sa bitkom Davida protiv Goliatha. Iako mediji sa vremena na vrijeme pišu o Srebrenici, Majkama Srebrenice ipak do sada nije uspjelo pokrenuti svjetsku javnost ka jednom zajedničkom kriku protiv Ujedninjenih Nacija. I tom kriku protiv neizmjerne nepravde i arogancije moći UN-a je potreban simbol. Stub Srama bi upravo trebao postati simbol krika Majki Srebrenice, pogotovo ako taj simbol bude postavljen na nekom javnom mjestu, najbolje u nekom evropskom velegradu.

Više...

"Srebrenica je bila kolaps naših humanističkih zahtjeva."

Već neko vrijeme se angažujete za Bosnu i Hercegovinu. Na koji način Vam je ova zemlja skrenula pažnju?

Moj najbolji prijatelj je u svojoj trinaestoj godini napustio opkoljeno Sarajevo. Ali šta se u Bosni doista dogodilo, saznao sam tek na fakultetu. Sve ono što čovjek može osjećati, cijela panorama ljudskih osjećanja je prešla preko Bosne. Počevši od užasne prevare preko kosmičke napuštenosti pa sve do epizoda radikalne ljudskosti.

Zašto su Njemačka i Evropa trebale tako dugo vremena da bi priznale genocid, da bi to i na kraju opet uradile nevoljno?

Nisam siguran da li to ima neke veze sa ambicijama. Njemačka je tako zaposlena sama sa sobom, da samo mali broj događaja mogu prodrijeti iz vana. Da bi Evropa priznala šta je uradila u Bosni – uradila, ne ne uspjela – mora biti prisiljena. Jedan dio te sile bi trebao biti u Stubu Srama.

Više...