Apelacijski sud u Hagu je 30. marta 2010. godine odbacio u drugoj instanci žalbu 6.000 osoba preživjelih genocid u Srebrenici. Obrazloženje sudija zvuči stravično kao i apsurdno: imunitet i javna svjetska važnost Ujedinjenih Nacija imaju prednost u odnosu na interese Majki Srebrenice. Naime, i prva odluka okružnog suda donešena 10. jula 2008. godine daje prednost pravnom imunitetu Ujedninjenih Nacija u odnosu na Član 6 Evropske konvencije za ljudska prava gdje se Majkama Srebrenice garantuje pravo na sudski proces.

Iako je ovaj skandal već dugo tema diskusije među pravnim stručnjacima, proces i dalje ostaje nezapažen od strane svjetske javnosti. Razlog intervencije Center for Political Beauty je jedna druga činjenica: iako je Generalni sekretar UN-a 1999. godine nazvao Srebrenicu „najvećim sramom u istoriji Ujedinjenih Nacija“, njeni predstavnici nisu smatrali potrebnim da se uopće pojave pred sudom, kako ni prvi puta, tako ni na suđenju drugog stepena.

Ovim činom je pokazano nepoštovanje prema osobama kojima su iste Ujedinjene Nacije 1995. godine trebali pružiti zaštitu da bi ih konačno izdali. Sasvim je očigledno da Ujedinjene Nacije smatraju suvišnim bilo kakvu konfrontaciju sa žrtvama u sudu. Holandske sudije dodatno pružaju podršku UN-u opozivajući se na njihov apsolutni imunitet. Tako upravo iz tog razloga ostaje francuski General Bernard Janvier, koji je 1995. godine spriječio vazdušni napad NATO-a, preživjelim žrtvama pravno nedostupan.

Slučaj Srebrenica će biti tema navedenih institucija sve do 2014. godine, gdje bi trebao preći u ruke Internacionalnom sudu za ljudska prava. Do tada će jedna druga žalba već uveliko stajati na onom mjestu koje budu izabrale Majke Srebrenice: na Stubu Srama.

Snimak sa podijumske diskusije "UNO i genocid u Srebrenici": Pozadina prekrsenog obecanja" u Henrich-Böll-Stiftung, u kooperaciji sa Centrom za Politicku Ljepotu

Sram Svjetske zajednice u Bosni i Hercegovini 

Diskusija o krivici Zapada u genocidu Srebrenice obuhvata mnogo više od same vojne statičnosti. Suština svega je u stvari saučesništvo u genocidu: ne samo da su se Ujedinjene Nacije pobrinule da se Bosanke i Bosanci u takozvanoj „zaštićenoj zoni" razoružaju, da su izazvale humanitarnu katastrofu bez pramca („Srebrenica" je dugo prije 1995. godine bila označena kao najveći koncentracioni logor u svijetu), da su dale obećanja Ratku Mladiću. Centralni dijelovi žalbe preživjelih žrtava genocida protiv Ujedinjenih Nacija se odnose i na odbijanje vazdušnih napada i zaštite civilnog stanovništva, zatim odvajanje muškaraca od žena u glavnom kampu UN-a u Potočarima, kao i odluka o neizvještavanju o ratnom zločinu.

Koncept 

Cilj projekta je napraviti jednu skulpturu koja će kroz svoj raznovrstan karakter (fotografije, video zapisi…), ostvaren pomoću modernih masovnih medija povrijediti Ujedinjene Nacije. Stub Srama treba pri tome ispuniti tri specifikacije. On treba:

1. Odraziti ogroman obim krivice Ujedinjenih Nacija u navedenom genocidu.
2. Prozvati, osramiti i efektivno učiniti vidljivim osobe koje su bile uključene u nespriječavanju genocida, zatim same saučesnike genocida ili osobe koje isti negiraju.
3. Simbolizirati prekršeno obećanje zaštite, gigantsku prevaru učinjenu Bosni i Hercegovini, kao i srušen san Zapada, spriječiti genocid („Nikada više genocid!“).